Crni labud u studiju Artist at Camera
Moja Tajana Artist At Camera ima novi studio, i ovaj post je moj poklon njoj, a ove fotografije njen poklon meni, a sve ovo je naš ĆEIF i GUŠT i SREĆA!
Jer, kad mi je javila da konačno IMA(mo) svoj studio, pala sam u trans i – kao što to sa transovima obično biva – počela da dramim, izmišljam toplu vodu, maštam i histerišem, skičim i radim sve što rade „mladi“ kad im se ostvari san.
A šta je u svemu ovome zapravo MOJ san, kad je to NJEN studio?!
Pa to je što mogu da radim što god želim, kod nekog svog, sa nekim svojim, bez ikakvih ograničenja, ikakvih uputa, ciljeva, strategija, straha da ne uspije, da ne ispadne kako treba, da neko neće biti zadovoljan, da neću ispuniti očekivanja, opravdati budžet, povjerenje…
Da ne radim, nego da se igram, da pretjeram koliko god želim i poželim krunu s perjem, i da me baš briga šta će neko da misli o tome što ja hoću da glumim crnog labuda i budalu na svoj račun, da izvlačim eyeliner do sljepoočnice i lijepim cirkone po glavi i stavim neke tuđe oči i fotošopiram dok se ne istope boje, i sve u svemu radim što mi je volja.
Nije li to divan početak godine, što ovaj Lolek i Bolek, Batman i Robin, Telma i Luiz, sada mogu da demonstriraju svu silu i moć svoje kreativnosti i ljubavi prema poslu koji rade, u nadi da ćemo zaslužiti bezgranično povjerenje da sve što radimo uvijek odradimo kao da je to SAMO ćeif i gušt i sreća.
Hvala Artist At Camera na prilici da premijerno zlostavim tvoj studio.
Hvala Žana Vučković Bižić za sat i po ove umjetnosti koju si crtala na mom licu.
Hvala Anastasija Fashion za uvijek predivne haljine.
Hvala Nina, Karika i nit za krunu.
Hvala Anita Frizerski salon: Ogledalce, ogledalce što si nam pravila društvo i lakirala raštrkanu punđu.
