Ponoć i jest.

Vrijeme da majka dvoje male djece, doručkuje.

Ali kako?!

Ležim u krevetu, umorna k'o konj i bole me i leđa i glava, i leđa i ruke, i noge i kosa i obrve… i leđa. Ali, ja sam gospodarica svog vremena i nikakva glad mene neće natjerati da ustanem i trošim dragocjeno vrijeme na žvakanje i gutanje, kad mogu lijepo ležati. Ne, neeee. Nema ustajanja, taman crkla! Ali živa se upiša! Ne znam samo od čega, majko mila, kad ništa nisam ni jela ni pila cijeli dan. Zažmirim najjače što mogu i sad mi se čini da ipak nije toliko hitno, mogu ja to istrpiti.