Peti rođendan “Moda i Tako To” inspired by BRIDGERTON

Kad je bal, nek je maskenbal! Jer da organizujem “običnjački” rođendanski party za koji moram smišljati neku normalnu lijepu odjeću i paziti da ne pretjeram – e vala neću.

Valjalo je potražiti izgovor da stavim na sebe deset ogrlica, natapiram kosu do plafona i nataknem perje, obučem novu oblekicu po koju sam onomad maksuz išla u Zagreb (iako tada blage veze nisam imala šta ću s tim, sa suknjom koja se vuče po podu i safari košuljom – kakav je to uopšte komplet, gdje se to nosi?!)

Kao i bezbroj puta do tada, imala sam NEKU lijepu odjeću koja za sebe NEMA adekvatnu priliku i unaprijed je osuđena na propast, da ČAMI u ormaru čekajući i naposlijetku izađe iz mode dok dočeka. Kao i svi mi što stalno nešto čekamo i prođe nas život u čekanju dana i prilika.

Tako da, nema mi druge nego stvoriti priliku!

I pokušavala sam, bezuspješno, od januara, kada zaista i jeste datum Modinog petog rođendana, ali se od tada desilo mnogo toga ružnog i strašnog i ja sam stalno planirala, odgađala, razočaravala se… i onda sam shvatila da ne vrijedi čekati da prođe, da mi se život smiluje i pusti me na miru – odlučila sam da organizujem party iz bolnice, po svaku cijenu, “alalila” sam da se desi, pa taman ja i NEBILA na tom party-ju, neka se moj narod provede,… to je bio moj prkos i ćeif kojim sam htjela da se suprotstavim životu, da mu kažem – pravim žurku i baš me briga hoću li biti prisutna – šta ćeš mi sad?!

Moj život se indeed zbunio nad tom prijetnjom, ali sam zato nadrljala sama od svog nauma, jer sam se zaista upustila u nemoguću misiju, koja je nekim čudom postala moguća zahvaljujući fantastičnim ljudima, koji su imali jednako entuzijazma, lude volje i besmislene radosti da sa mnom organizuju ovo čudo. Njima ću, za koji dan, posvetiti poseban post, sa svim detaljima njihovog iznimnog truda, a sada ću ih samo nabrojati i od srca, ma od stoooo srca, preporučiti svima koji za sebe žele magiju:

Svečani salon “Bambus Loft”, Magic moment, DJ vjenčanja BL, Poslastičarnica Ciambella, Dunje i kolači i Cvjećara Paloma Grand.

I kao što rekoh, htjela sam samo da se moj narod provede, da se natapiram do plafona i da nam ne čami lijepa odjeća u ormaru, pa je BRIDGERTON bio savršen povod i izgovor. Jer svi znate da sam zaluđena tom preslatkom limunadom od serije, ali najviše estetikom, scenografijom i kostimografijom, pa sam htjela da napravim pravi Bridgerton bal, tematsko veče, maskenbal, kako god, na kojem će svako moći obući nešto što inače ne bi ni u ludilu, izvući staru vjenčanicu iz ormara, perle, perje, rukavice, muštikle…

I hvala svim mojim divnim gostima što su “mrtvo ozbiljno” shvatili zadatak, maskirali se i pretjerali zajedno sa mnom, igrali se i zabavili, đuskali jednako uz Mocarta, Queen i Brenu.

Nadam se da mi vi, koji ovo čitate i gledate, nećete zamjeriti što sam ih SVE poredala u galeriju svog red carpet/green tapet izdanja, jer sam se (k’o kakva mlada) htjela ufotkati sa svima baš, pa kad već jesam, šteta da ih ne “okačim”.

I šteta, neprežaljena, NEPREBOLIVA, što to veče nisu mogli biti prisutni neki moji jako važni predragi ljudi. To je, čini mi se, podmetaljka koje se moj bezobrazni osvetoljubivi ŽIVOT dosjetio u zadnji čas, da mi pokvari moj ushit, ali kao što on mene ne štedi, tako ću i ja njemu da idem na živce i dalje, jer neću da odustanem ni kad mi on baš nimalo razloga za radost ne daje.

Ko preživi, pričaće…

PHOTO Irinaandnikola

P.S. #1

Hvala Ognjena Vjenčanice, Studio Hera Banja Luka za lepezu iako si je zaboravila u autu, ja nisam zaboravila da si trpila smrad Arizone tražeći je. Hvala za krunu i broš.

Hvala SARAČ – nakit,srebro, satovi, kožna galanterija za nakit.

Hvala Modus’S za perje.

Hvala Sanda Šestić  za topić i rukavice u zadnji čas.

P.S. #2

Haters gona hate. Pretpostavljam da ću morati uvesti novu rubriku na stranici, jer previše ljepote očigledno smeta – potreban je balans. Rubriku u kojoj ću dijeliti sve ono što smatram da niko osim mene ne treba da gleda, trpi i podnosi, prizore iz bolnice, davljenje, umiranje, inhaliranje, aspiriranje, klistiranje, vrištanje, krv, suze i znoj, kako bih malo prekalila istančano čulo vida bezbrižnih mrzitelja, koji sebi mogu priuštiti luksuz da se zgražavaju nad prizorima cvijeća, svijeća i bisera, zahvaljujući tome što je život bio tako blagonaklon prema njima, da je maskenbal najstrašnija pojava koju su mogli vidjeti.

E pa malo sutra!

I dalje ću vam ići na živce, jednako kao i svom životu. Neću kukati, nego ću ga slaviti, a vi se i dalje čudite i mrzite.