a
Image Alt
 • Lifestyle  • Blog

Brišem nos rukavom. Da me mama sad vidi, ubila bi me. Baš čudno, otkad rođenu mater nisam zvala „mama“... Ona je već četiri godine samo baba. Baba mojoj djeci, i od tog dana kad se moje prvo dijete rodilo, njena je titula, kao i svih nas, bespovratno otišla u svoju jedinu svrhu - bivanja nečega djetetu. Tako je moja mama sada baba, tata deda, muž tata, a ja sam svima njima: mama!

I jedina mama koja je meni ostala sam takođe ja.

nova-godina Nekad naprosto nemaš inspiracije ni da držiš oči otvorene i dišeš a kamoli da pišeš. Ali, ja imam tu sreću da mi je dozvoljeno da pišem samo kad to baš silno želim, i kad imam vremena, snage, volje, želje, ideje, kao i da pišem o čemu god hoću. Međutim, pooonekad se desi da nešto moraš, ili bar trebaš. A moranje i trebanje je, bar u mom slučaju, osnovni preduslov za potpunu „stvaralačku paralizu“. Upravo to mi se dogodilo neki dan. A kad si u gabuli, kome ćeš se drugom obratiti nego svom kriznom štabu za sve vanredne situacije, od porođajnih kontrakcija do sakrivanja u gepek. Ne trgujemo ljudskim organima, krijemo torbice od muževa, ne bojte se.

Kako izgleda jedna od tih intervencija, odlučila sam da podijelim sa vama, jer se ovaj intimni razgovor sa prijateljicama, o tome KAKO nešto da napišem, naposlijetku pretvorio u ono ŠTO sam zapravo htjela da napišem. Zato sam ovu stranicu dnevnika iščupala i pokazaću je vama, jer u njoj je odgovor na ona najvažnija pitanja, napisan iskreno, iz srca, kako jedino svojim prijateljima i možeš pisati (kad misliš da vas niko ne gleda, ili bar, da vas neće gledati).

san

Ponoć i jest.

Vrijeme da majka dvoje male djece, doručkuje.

Ali kako?!

Ležim u krevetu, umorna k'o konj i bole me i leđa i glava, i leđa i ruke, i noge i kosa i obrve… i leđa. Ali, ja sam gospodarica svog vremena i nikakva glad mene neće natjerati da ustanem i trošim dragocjeno vrijeme na žvakanje i gutanje, kad mogu lijepo ležati. Ne, neeee. Nema ustajanja, taman crkla! Ali živa se upiša! Ne znam samo od čega, majko mila, kad ništa nisam ni jela ni pila cijeli dan. Zažmirim najjače što mogu i sad mi se čini da ipak nije toliko hitno, mogu ja to istrpiti.