Arhive

LIBRA Studio – tamo gdje čak i ja ćutim!



Da sam znala da je tako lijepo ćutati, odavno bih probala, i tek sad razumijem svog muža kad kaže da hedonizam počinje tamo gdje žena zaćuti, pa je slogan Libra studija „ČIST HEDONIZAM“ i više nego opravdan! To je jedino mjesto na svijetu gdje sam ja ćutala cijelih sat vremena. To je ozbiljna preporuka.

A evo kako se desilo to čudo…

Nastavite sa čitanjem

Nema mi se ovoliko godina, ne baš uvijek



Brišem nos rukavom. Da me mama sad vidi, ubila bi me.

Baš čudno, otkad rođenu mater nisam zvala „mama“…

Ona je već četiri godine samo baba. Baba mojoj djeci, i od tog dana kad se moje prvo dijete rodilo, njena je titula, kao i svih nas, bespovratno otišla u svoju jedinu svrhu – bivanja nečega djetetu. Tako je moja mama sada baba, tata deda, muž tata, a ja sam svima njima: mama!

I jedina mama koja je meni ostala sam takođe ja.

Nastavite sa čitanjem

ZAŠTO da kupujete na Ebay-u, i KAKO?!


ebay, online shopping, online kupovina

Odgovor na pitanje „ZAŠTO“ je jednostavan: Zato što za dolar, dva ili pet, možete kupiti nešto, što kod nas uopšte ne možete naći, a ako možete, platićete najmanje duplo skuplje i to u najjeftinijoj opciji – „kod Kineza“ koji tu robu nabavljaju vjerovatno na isti način, tj sa istog izvora.
A oni koji tu ne zalaze, najčešće nadrljaju jer tu robu pronađu u nekim „renomiranim“ buticima, i za nju izdvoje i 10 puta više novca.
Nastavite sa čitanjem

Kako je Jelena Bačić Alimpić pobrkala likove u sopstvenoj knjizi



Na mom će ranjenom srcu zauvijek ostati meki ožiljci poput tragova naših stopala u vrelom pijesku, pijesku koje je u ružičastu boju ljubavi bojilo krvavo sunce utapajući se u moru, beskrajnom kao sve neprolivene suze naše ljubavi, u ružičastu, boju tvojih usana, čiju mekoću i dodir neću zaboraviti ni kada paučina zaborava prekrije sve kutke mojih mladalačkih snova… i onda se odnekud pojavila besna gica sa ruksakom na plave tufne i zavapila: Šta je ovo sunce ti jbm krvavo!!!

Ovo sam, očigledno, izmislila. Sa namjerom da pojasnim slučaj koji kanim ovdje izložiti.

Nastavite sa čitanjem

Ukrašavanje jaja dekupaž tehnikom


Iako svake godine ponavljamo iste rituale (što i jeste smisao vjerskih praznika) jednakom dosljednošću mahnito tražimo savjete kako da ukrasimo božićnu trpezu, ispečemo česnicu, ofarbamo jaja,… kao da to činimo po prvi put!

Pa tako i ja, s tom razlikom što sam se prošle godine pridružila armiji nuklearnih fizičarki koja dijeli savjete – odlučila sam se da razbijam atome na temu primjene dekupaž tehnike na ukrašavanje uskršnjih jaja?

Dekupaž tehnika je jako popularna baš zbog toga što gotovo da i ne postoji kreativno polje na kojem je ne možemo primjeniti, a uz to je i vrlo jednostavna i jeftina tehnika, jer vam “za ovi eksperiment” trebaju samo jaja i pokoja salveta.

Nastavite sa čitanjem

Šta rade te žene po cijeli dan?!


Sjedam za računar. Pa, konačno!

piši Bojana

On izlazi na vrata, kaže, eto me do 4 najkasnije. To mi je mama rekla poslije, ja ga ni ne slušam šta govori, već uveliko kucam svoje…

Beba gleda crtani. Nikolaj spava. Divota.

Nastavite sa čitanjem

Znate li gdje možete pronaći ogledalo od 837 dijelića keramike?


image-0-02-05-7419ce8c78cc096785165147236a7e38361d833e22ce51c6b169f227dbdceb11-v

Iz istih onih razloga zbog kojih ne daju hirurzima da operišu članove porodice, ja ne bih trebala pisati o svojoj najboljoj prijateljici.

O njoj, njenom poslu, njenoj umjetnosti.

O svim onim bitnim „novinarskim“ podacima koje bi trebao sadržati članak čija je svrha da vam saopšti da moja Brana čini čuda. Jer ja znam kakav trud stoji iza toga i da je to veća umjetnost čak i od one koju stvara.

Nastavite sa čitanjem

„Nemam nikakvih predrasuda. Mrzim svakoga podjednako.“


affirmative-action-color-blind

Predrasude su gadno oboljenje.

Ne sâmo njihovo postojanje, jer posjedujemo ih, neminovno, svi. Neminovno – jer to je vrsta uslovnog refleksa, ubjeđenje stvoreno deduktivnim zaključivanjem – nešto se moralo (dovoljno) mnogo puta ponoviti da racionalno biće počne da „predmisli“.

Nije nam u prirodi da se samo jednom opečemo prije nego krenemo u jogurt duvati, sigurna sam da se svako bori protiv toga da predrasuda opravda svoje nastajanje.

Nastavite sa čitanjem

Backstage jednog novogodišnjeg članka: Žene pomagajte, upucaću se!


nova-godina

Nekad naprosto nemaš inspiracije ni da držiš oči otvorene i dišeš a kamoli da pišeš.

Ali, ja imam tu sreću da mi je dozvoljeno da pišem samo kad to baš silno želim, i kad imam vremena, snage, volje, želje, ideje, kao i da pišem o čemu god hoću.

Međutim, pooonekad se desi da nešto moraš, ili bar trebaš. A moranje i trebanje je, bar u mom slučaju, osnovni preduslov za potpunu „stvaralačku paralizu“.

Upravo to mi se dogodilo neki dan. A kad si u gabuli, kome ćeš se drugom obratiti nego svom kriznom štabu za sve vanredne situacije, od porođajnih kontrakcija do sakrivanja u gepek. Ne trgujemo ljudskim organima, krijemo torbice od muževa, ne bojte se.

Kako izgleda jedna od tih intervencija, odlučila sam da podijelim sa vama, jer se ovaj intimni razgovor sa prijateljicama, o tome KAKO nešto da napišem, naposlijetku pretvorio u ono ŠTO sam zapravo htjela da napišem. Zato sam ovu stranicu dnevnika iščupala i pokazaću je vama, jer u njoj je odgovor na ona najvažnija pitanja, napisan iskreno, iz srca, kako jedino svojim prijateljima i možeš pisati (kad misliš da vas niko ne gleda, ili bar, da vas neće gledati).

Nastavite sa čitanjem